Koliko puta ste gledali na sopstveni život kao na zagađeno, kontaminirano mesto? Kao da ne pripada vama, kao da ste otuđeni od sopstvene suštine, kao da su svi osim Vas odgovorni, jednom rečju pasivnom agresijom ili kako god to nazvali, stavljali sebe u zavisan položaj, žrtveni jarac status?
Koliko puta ste se koristili tom metodom samoponavljanja koja vas nije nigde odvela, koja vas je utamničila, koja vas je uverila( ubedila, jer to i jeste svojevrsna beda verovati u tako šta) da ste jadni, protraćeni, prestareli, užasno nekorisni, nekompetentni, da Vas je vreme ugasilo?
Jasno je da zaboravimo s vremena na vreme ko smo, i da poverujemo u budalaštine , ali to je samo to, jedan od mogućih trenutaka slabosti u ovom beskonačno divnom životu. Najvažnije je da shvatimo da učestalost ovakvih razmišljanja može da ukazuje da smo pustili toj mračnoj strani da prevlada, ali kada je to samo povremeno, i kratkog daha , onda smo još uvek marljivi baštovan koji svoj vrt brižljivo nadgleda i znalački ga obrađuje.
Promenimo način na koji sagledavamo sebe i svet koji nas okružuje, ako je aktuelni način samoobmanjujući, i bolestan.Verujmo u svoj potencijal, svim srcem do pobede, do transformacije energije, kreativnim mislima i delima .
Sagledajte svoju prošlost i videćete koje su putanje pravolinijske, a koje su se obavile u kružnicu, i vrtele vas u začaranoj, dosadnoj, učaurenoj nezadovoljštini. Imate potencijala za dostignuća, probudite ga . Niko to ne radi bolje od Vas.
