Da li želite da naučite novu veštinu? Da li uopšte volite da učite?Pretpostavimo da je odgovor potvrdan, i da to redovno činite.
Zamislimo da krećemo u novu fazu svog života .Napravili smo plan onoga kako će ta faza izgledati, sve je kristalno tog trenutka, inspiracija je savršena, misli su sređene, i uzbuđenje zbog novog početka na najvišem stupnju.
Krećemo sa savladavanjem prvih koraka.Svaki korak izaziva radoznalost, a ona je ništa drugo do potrebna motivacija . Kada osećamo radoznalost, to je dobar znak , i svesni smo toga, ona nas pokreće, motiviše. Ceo svet je naš.
Međutim, nakon nekoliko nedelja počinju izazovi .Možda je zadatak te nedelje teži nego onaj od prethodne, možda nismo naišli na odobravanje ideje koja se spontano pojavila.Neko nije prepoznao naše dragocene uvide? Mislimo da je možda bolje vratiti se starim navikama, zaboraviti na novi put, prilično neizvestan i krivudav. Mozak je zbunjen, ne dobija nagradu kao na početku kada je sve išlo sa lakoćom.
Tada stupa na scenu emocionalna regulacija. Pitamo se ko upravlja ovim procesom? Uglavnom dozvoljavamo da reguliše sve i svako , ali istina je malo drugačija.
Čarobni štapić kojim dovodimo svoje misli i emocije u potreban sklad je u našim rukama. Tačnije, on je u našoj svesno usmerenoj pažnji.Smeštena je malenoj regiji našeg mozga, a ona traži da joj posvetimo vreme trenirajući je svakodnevno.Dakle,pojavi se niotkuda ružna misao koja nas zaustavlja, koja nam priča neke izmišljene verzije događaja koji se još nije ni dogodio. Takve misli, ako ih ne prepoznamo na vreme, utiču na emocije. Pojačavaju nesigurnost, vode nas u pogrešnom pravcu, verujemo tada da nismo dorasli, da grešimo , da promena nije za nas, i da je bolje da odustanemo.
Šta tada činimo?
Proverimo ponovo šta nas je povelo na ovaj put promene, koji su naši razlozi. Jesu li oni odraz našeg autentičnog,dominantnog bića, ili smo nešto izmaštali? Ako su misli, emocije i dela koja preduzimamo u istoj ravni, naše akcije su kontinuirane i ulivaju se u isti okean. Mozak zna da nam pošalje signal kada radimo ono za šta smo duboko uvereni da nije naša ravan. Da, ako smo duboko uvereni da “ nismo predodređeni za“, “ da nemamo dovoljno“, „da nije pravi trenutak“, „da su svi pre nas išli istim putem“ itd ,nećemo odmaći dalje od početka.
Dakle, da bismo učili i savladali nešto novo neophodno je da prepoznamo misli koje nam staju na put, jer one donose emocije kao što su: anksioznost, nesigurnost, krivica, ljutnja.
Dakle, verujte sebi kada krećete u novu fazu svog života. Imajmo na umu da ako usmeravamo misli na neuspeh, na negativan ishod, na sumnju, da će to odrezati krila onoj veseloj inspiraciji sa kojom smo poleteli.
Kada naučimo da prepoznamo emocije i da od njih ne bežimo već da ih preusmerimo onda kada je to potrebno, naučićemo da upravljamo svojim životom, bar onim delom na kome smo izabrali da radimo i da napredujemo.
One thought on “Emocionalna regulacija”